Uvod za stručnjake/stručnjakinje:
Prevencija nasilja u adolescentskim vezama
Veze su vrlo bitan dio života u razdoblju adolescencije jer doprinose socijalizaciji te imaju velik utjecaj na razvoj normi i vrijednosti svake osobe. Romantične veze mladima daju šansu da slijede svoje ciljeve, ispune potrebe za bliskošću, podrškom, seksualnim iskustvom te statusom. Partnerske veze promiču razvoj autonomije budući da mladi mogu zadovoljiti potrebu za podrškom i razumijevanjem izvan obitelji.
Izgradnja takvih veza često je praćena porastom samopouzdanja i pozitivne slike o vlastitoj privlačnosti (IzKK-Nachrichten 1/2008, p.8). I posebno, u ovom formativnom razdoblju, tinejdžerice/tinejdžeri se često po prvi puta susreću sa raznim vrstama nasilja u vezi.
Kako bismo definirali termin nasilja u adolescentskim vezama, prvo moramo pogledati definicije nasilja u obitelji i među mladima, stoga što ne postoji jedinstvena definicija u literaturi. Razna istraživanja pokazuju da je nasilje u adolescentskim vezama jednako učestalo kao i nasilje u obitelji i vezama odraslih osoba. Ovi su rezultati posebno zanimljivi zbog toga što je samo dio adolescenata/ica već imao iskustva u vezama (Averdijk i sur. 2014).
‘Obiteljsko nasilje’ u Istanbulskoj se konvenciji odnosi na sve vrste psihološkog, fizičkog, seksualnog i ekonomskog nasilja koje se događa u obitelji, braku ili emocionalnom odnosu. Cilj Istanbulske konvencije jest zaustavljanje nasilja nad ženama, podrška ravnopravnosti muškaraca i žena te općenito prevencija nasilja u obitelji (Instanbul-Konvention, 2011).
Definicija obiteljskog nasilja, prema Marianne Schwander, najvećim dijelom se odnosi na odrasle osobe, ali je djelomično primjenjiva i na mlade. U kratkim crtama, kaže se da ako su počinitelj i žrtva povezani bračnim i obiteljskim vezama ili romantičnom vezom u kojima se pojavljuje psihološko, fizičko ili seksualno nasilje, taj se čin smatra nasiljem u obitelji. Nadalje, u vezi postoji razlika u moći između spolova pa ona ne može biti tako brzo okončana, a i nasilno se ponašanje događa u odnosu koji bi trebao pružati sigurnost, što je dodatna teškoća (Schwander, 2003).
S obzirom da dinamika nasilja u vezama mladih ima svoje specifičnosti u odnosu na veze odraslih, ukratko ćemo opisati specifičnosti. Ono uključuje različite oblike nasilja od strane bivšeg partnera/ice, u situacijama hodanja/viđanja, ali pojavljuje se i u kratkotrajnim vezama (Averdijk i sur., 2014. p.124).
Rasprostranjen oblik nasilja u adolescentskim vezama je kontrola i ograničavanje kretanja partnerice/partnera. Razna istraživanja pokazuju kako je otprilike jedna trećina tinejdžerica/tinejdžera već doživjela ovakve oblike kontrolirajućeg ponašanja i teške ljubomore (EBG 2017, p. 6-7). Ovi rezultati mogu biti pripisani činjenici da mladi često smatraju ljubomoru dokazom ljubavi te ju zbog toga ne percipiraju kao vrstu nasilja (ibid.).
Programi prevencije nasilja u adolescentskim vezama imaju za cilj promijeniti uvjerenja i stavove koji odobravaju nasilje nad partnericom/partnerom. Ključni dio tih programa jest promocija kvalitetnih intimnih veza u kojima vlada uzajamno poštovanje i gdje postoji uvažavanje granica, jednako kao i podizanje svijesti o rizičnim situacijama te posljedicama proživljenog nasilja za počinitelja i žrtvu (Averdijk i sur., 2014, p.123).
Vrste nasilja
Nasilje je puno više od samog fizičkog napada, ono obuhvaća mnoge kategorije, a svaka osoba (bez obzira na socioekonomski status), može biti žrtva. Različiti tipovi nasilja širokog su opsega, od psihološkog i ekonomskog pa sve do tjelesnog i seksualnog.
Prema rezultatima istraživanja Austrijskog instituta za obiteljska istraživanja (ÖIF) iz 2011. godine, samo 7.4% žena i 14.7% muškaraca nikada nije iskusilo niti jedan od ovih oblika nasilja. No za većinu, ta su zlostavljanja počela vrlo rano. Otprilike tri četvrtine ispitanih žena i muškaraca već su u djetinjstvu bile/i zlostavljane. Kada pogledamo razlike u psihološkom i fizičkom zlostavljanju, primjećujemo da razlike među spolovima nisu primjetne, međutim, što se tiče seksualnog nasilja,
27.7% žena priznalo je da su bile zlostavljane čak i prije navršene 16-te godine, dok je za muškarce ta brojka značajno niža te varira oko 12% ( ÖIF, 2011).
S druge strane, psihološko nasilje se odnosi na zlostavljanje na emocionalnoj razini. To uključuje uvrede, manipulacije, maltretiranje, uhođenje i nadzor. Socijalne i kulturne norme obitelji i društva imaju velik utjecaj na praksu nasilja u adolescentskim vezama. Rodni stereotipi i norme utječu na razvoj osobnih očekivanja od veza, a oblikuju i osjetljivost na različite tipove nasilja. Psihološko nasilje u vezama mladih često se odvija putem društvenih mreža i ostalih komunikacijskih servisa.
Uhođenje može poprimiti različite forme a neki od primjera su: ako dobijete mnoštvo neželjenih poziva dnevno, dobivanje pisama, poruka ili darova koje ne želite, ali isto tako, širenje ružnih glasina o vama, praćenje.
Osoba se također može suočiti i s nasiljem putem interneta, a to se naziva virtualno zlostavljanje ili uhođenje. Ono se često očituje kroz zlobne poruke, komentare i objave.
Nasilje putem interneta je većinom vrlo osobno, ali može biti seksističko ili rasističko. Počinitelji najčešće žele ušutkati ili nadjačati žrtvu. Međutim, u mladenačkim vezama, najzastupljeniji tip nasilja putem interneta jest nadzor. To znači pregledavanje mobitela partnerice/partnera, ograničavanje kontakta s prijateljima ili obitelji te, općenito, nadgledanje partnerovih radnji čak i kada je ‘offline’.
Dok su muškarci češće žrtve nasilja na javnim mjestima, žene su, pak, češće žrtve nasilja u obitelji ili bliskim vezama. Počinitelj je obično muškarac te u većini slučajeva, njezin partner, član obitelji ili poznanik. Upravo zbog ove bliskosti počinitelja i žrtve, žrtvi je ponekad jako teško potražiti pomoć i prekinuti vezu.
Nasilje u obitelji nije izdvojen ili iznenadan incident, često je to zapravo ciklus nasilja koje započinje emocionalnim i financijskim pritiskom, a završi fizičkim ili seksualnim zlostavljanjem. Jedan partner (ili oboje) će se opetovano ponašati nasilno, što će se samo pogoršavati dok konačno ne izmakne kontroli. Na kraju će počinitelju/ci biti žao, a drugi će mu oprostiti i krug nasilja će se opet ponoviti.
Fizičko nasilje najpoznatiji je tip nasilja, upravo zato što su njegove posljedice najuočljivije. Ono uključuje udaranje, guranje, grebanje, griženje i sve ostale oblike nasilnih radnji sa ili bez upotrebe dodatnih predmeta. Ovaj se tip nasilja vrlo često javlja u kombinaciji sa ostalim tipovima. Pogađa oba spola podjednako, isto kao i osobe različitih seksualnih orijentacija i kulturalnog naslijeđa. Mladići se u tinejdžerskoj dobi češće koriste nasilnim tehnikama kako bi preuzeli kontrolu nad partnericom/partnerom, dok ih djevojke češće koriste u samoobrani (EBG 2017, S.3).
Gdje počinje seksualno nasilje?
Istraživanje provedeno 2001. godine (AAUW 2001, gtd. in Allroggen i sur., 2011, p. 17), koje se odnosi na motive seksualnog zlostavljanja, pokazalo je da velik broj tinejdžera/ica ne zna odrediti gdje počinje seksualno nasilje te se ono smatra nečim relativno uobičajenim. Čak 43% intervjuiranih mladića i 34% djevojaka su rekli da ‘to nije tako velika stvar’, ‘to je nešto što mnogi rade’ ili da je ono ‘dio školskog života’. Samo 10% (mladića) i 12% (djevojaka) radilo je to iz želje za nadmoći nad partnericom/partnerom, a drugi česti motiv je želja za uspostavljanjem veze. Neki od odgovora ispitanika/ca bili su sljedeći: ‘Zanimala me ta osoba’, ‘Mislio/la sam da i on/a to želi’, ‘Htio/htjela sam biti u vezi s njim/njom’. Jasno je vidljiv pokušaj kontakta i želja za romantičnom vezom s određenom osobom. Međutim, to također otkriva da su mladi često nesigurni te ne znaju na koji bi način prišli osobi koja im se sviđa, a da je to potpuno društveno prihvatljivo. Iz toga može slijediti i neznanje u postizanju kompromisa te izgradnji odnosa. Nezanemariv utjecaj na takvo ponašanje ima dobro znani ‘pritisak vršnjaka’: 23-24% tinejdžera je priznalo da su ih prijatelji nagovorili na takvo ponašanje (ibid). Ovo je samo dokaz od kolike je važnosti podizanje svijesti mladih, učenje empatije i edukacija o seksualnom nasilju.
‘Sexting’ tj. slanje i primanje slika i poruka koje uključuju seksualni sadržaj, i dalje igra veliku ulogu u povezanosti sa iskustvom seksualnog nasilja. Europsko istraživanje provedeno na 4564 tinejdžera iz Bugarske, Engleske, Italije, Norveške i sa Cipra u dobi između 14 i 17 godina, pokazuje jasnu povezanost ‘sexting-a’ i stvarnih nasilnih iskustava (onih koja se događaju u stvarnom životu). Bez obzira na nacionalnu pripadnost ispitanica/ka i općenito velike razlike među adolescentima/cama, otkriveno je da su oni koji su prijavili nasilje u vezi isto tako bili više nego dvostruko podložni slanju ili primanju poruka i slika seksualnog sadržaja. Značajan broj djevojaka (između 9 i 42%) izjavile su da su partneri njihove intimne slike prosljeđivali drugima. Osim toga, 17-41% cura i 9-25% mladića u istraživanju izjavilo je da su barem jednom doživjeli seksualno nasilje od strane partnera (STIR 2015).
Seksualno nasilje i seksualno zdravlje adolescenata/ica
Međunarodna istraživanja i statistički podaci o kaznenim djelima pokazuju da upravo mladi počine većinu seksualnih prijestupa spram mladih. Razlozi su kompleksni i mogu biti povezani, između ostaloga, s neadekvatnom seksualnom edukacijom, nepoštivanjem osobnih granica, tradicionalnim ulogama, nedovoljnim kapacitetima mladih da se suoče sa ljubavlju, vezama i seksualnošću kako bi uspjeli izgraditi pozitivan pristup ovim temama te se savjetovati s osobama od povjerenja (Hazissa, 2017).
Posljedice seksualnog nasilja su mnogobrojne i svatko ih proživljava na svoj način. Mogu se očitovati na fizičkoj i psihičkoj razini kao dugotrajne, kratkotrajne ili posljedice srednjeg trajanja. Posljedice mogu biti i doživotne i utjecati na mnoga područja ljudskog života, poput: problema u vezama, poremećaja u prehrani, anksioznosti, i slično, no mogu i ugroziti živote mnogih odraslih ljudi koji su bili žrtve seksualnog nasilja u djetinjstvu. One utječu na cjelokupno društvo, a ne samo na osobu, stoga je prednost intervencije i prevencije neizmjerna ne samo za jednu osobu, već za sve ljude (cf. Fegert et al. 2013, p. 51 ff).
Jedan od izazova koji se javljaju u adolescenciji jest razvoj zdrave i zrele seksualnosti. Seksualno zdravlje odnosi se, s jedne strane, na izbjegavanje negativnih posljedica seksualnog odnosa, poput seksualno prenosivih infekcija ili neželjenih trudnoća, a s druge strane zdrave seksualnosti. Ona uključuje stavove, iskustva i znanja o seksualnosti (cf. Doherty et al. gtd. in BMG 2015, p. 54). Definicija WHO-a iz 1975. g. već uključuje i percepciju, objašnjavajući da seksualno zdravlje ne pokriva samo fizičke, već i psihičke, emocionalne i društvene aspekte ( BZGA 2011, p. 19).
U publikaciji Regionalnog europskog ureda WHO-a i BZG-a (Federalnog centra za zdravstvenu edukaciju u Njemačkoj), seksualna edukacija smatra se bitnim doprinosom generalnoj promociji zdravlja jer ne samo da doprinosi izbjegavanju negativnih posljedica seksualnosti zahvaljujući preventivnim mjerama, već pomaže i u poboljšanju kvalitete života, zdravlja i dobrobiti osoba (ibid, p. 7).
“Holistički pristup gleda na seksualnost kao ljudski potencijal i životnu energiju te pomaže djeci i adolescentima/cama u razvoju osnovnih sposobnosti koje im mogu pomoći u seksualnosti i vezama u različitim razvojnim stadijima. Ovaj pristup ohrabruje mlade da žive svoju seksualnost na odgovoran, a u isto vrijeme ispunjujući način (BZGA 2011, p. 5-6).
Jedan od mogućih rizika je seksualno nasilje. Seksualno nasilje među adolescentima je problem koji se odnosi na cijelo društvo. Dokaze za to pruža uvid u policijske statistike o kriminalu i sociološke studije: u 2016. u Austriji je prijavljeno 5210 zločina usmjerenih protiv spolne nepovredivosti i samoodređenja (cf. BMI 2016, p. B9, gtd. in Schrenk & Seidler 2018). Policija je identificirala 2595 osumnjičenika od kojih su većina- čak 95.2 % muškarci, a samo 4.8% žene. Izuzev ove razlike među spolovima, ključna je činjenica da je postotak osumnjičenica tinejdžerki veći od postotka odraslih žena; djevojke u dobi od 14 do 18 godina najčešće su osumnjičene za maloljetničku pornografiju. Jednako začuđujuće je i to da je čak 12% osumnjičenika (553 njih) u dobi između 14 i 18 godina, što je prilično značajan postotak kada se usporedi s ostalim dobnim skupinama.
Postotak osumnjičenika mlađih od 21 godine je 24.7% (cf. BMI 2016, S. B9, gtd. in. Schrenk & Seidler 2018). Kada pogledamo ove podatke moramo uzeti u obzir da je samo mali dio slučajeva seksualnog nasilja zapravo prijavljen, a još manje ih je došlo do suđenja. Prema rezultatima ‘Statistik Austria’ 2016. godine bilo je prijavljeno 1138 slučajeva koji su uključivali one mlađe od 21 godine, a samo je u malom broju slučajeva, njih 206, počinitelj priveden. Najučestaliji prijestupi su ozbiljni slučajevi seksualnog nasilja maloljetnika (206) te maloljetnička pornografija (207a) (Statistik Austria 2016).
Ovo su rezultati dostupni za Austriju, dok su u Njemačkoj statistički podaci o kriminalnim žalbama slični, pokazujući da mladi osumnjičenici prevladavaju u zastupljenosti (cf. Allroggen et al 2011, p. 9). Također, zabilježeno je da se grupni seksualni prekršaji prijavljuju odvojeno te da je u tom slučaju do 60% osumnjičenika mlađih od 21 godine (cf. ibid).
Osim toga, društvena istraživanja pokazuju da je, među seksualnim prijestupnicima, velik udio adolescenata. Prema Katzu, u SAD-u su, više od 50% svih vrsta seksualnih napada na djecu te 20% svih silovanja, počinili mlađi od 18 godina (cf. Katz 1990). Ti su rezultati potkrijepljeni rezultatima drugog američkog istraživanja, prema kojem tinejdžeri počine 1 u 5 silovanja i 30-50% slučajeva bilo koje vrste seksualnog nasilja (cf. Eisner & Ribeoud 1990). Novije istraživanje (iz 2009. g.) otkrilo je da je 50% srednjoškolki i 25% srednjoškolaca do te dobi već bilo žrtva nasilnog ponašanja u školi. Uz to, 5.4% učenika od 12-19 godina izjavilo je da su oni sami već pokazali agresivno seksualno ponašanje (vgl. Harlander et al. 2011, S.20).
Istraživanje provedeno u švicarskoj pokazuje da 40% seksualnih prijestupnika čine upravo maloljetnici, međutim, odrasli se prijestupnici puno češće prijavljuju policiji (17% naspram samo 3% maloljetnika) (cf. BZGA 2015. P. 196-198. gtd in Schrenk & Seidler 2018). U istraživanju „Seksualno zdravlje adolescenata/ica” provedenoj u štajerskoj u Austriji, 11.2% ispitanih tinejdžera izjasnilo se da su doživjeli barem neku vrstu seksualnog nasilja (“ljubljenje ili više od toga, a da se dogodilo protiv tvoje volje”), a 61% su bili mlađi od 18 godina (cf. Harlander et al. 2011, p. 20).
U istraživanju adolescentske seksualnost koju je proveo Njemački centar za zdravstveno obrazovanje (BZGA) 2015. godine, intervjuirani su mladi od 14- 25 godina vezano uz njihova seksualna iskustva. 1 od 5 žena/djevojaka (tj. među onima koje su spolno aktivne 1 od 4) izjavljuje kako je bila žrtvom seksualnog nasilja. Među mladićima, brojka je puno manja (samo 4% njih je priznalo kako su bili prisiljeni na seksualni odnos), iako je među populacijom homoseksualnih i biseksualnih mladića taj broj bio značajno veći. Među njima je, kao i kod žena, 1 u 5 mladića doživio seksualni napad. Počinitelji seksualnog nasilja nad homoseksualcima/biseksualcima su najčešće njihovi poznanici, dok su kod žena to najčešće poznanici, bivši partneri, ali i prijatelji. Na prisilne seksualne radnje bile su natjerane pogotovo one žene/djevojke koje su jedva ili loše poznavale osobu s kojom su imale prvi seksualni odnos (cf. BZGA 2015, p.196-198, gtd. in Schrenk & Seidler 2018).
Na temelju dosadašnjih istraživanja može se zaključiti da seksualno nasilje u toj dobi predstavlja veliki društveni problem koji utječe na mentalni i društveni razvoj osobe.
Bitne etape psihosocijalnog razvoja uključuju razvoj neovisnog i samo-određujućeg seksualnog identiteta, sposobnost prepoznavanja vlastitih emocija i učenje empatije, kao i razvoj vlastite seksualnosti. Izrazito je važno da mladi nauče živjeti svoju seksualnost na društveno prihvatljiv i odgovoran način.
U gore spomenutoj studiji, velik dio seksualno aktivnih adolescenata/ica (skoro 40% ) izjavilo je da ne mogu odrediti koliko daleko su spremni ići, tj. doživljavaju se podložnima nagovaranju drugih (cf. Harlander et al. 2011, p. 20). U tom slučaju možemo govoriti o ‘sivoj zoni’ jer adolescenti/ce često dobrovoljno sudjeluju u seksualnim odnosima, isprobavaju nešto novo i time prelaze osobne granice. Neke se stvari ne mogu smatrati seksualnim nasiljem u individualnoj interpretaciji, ali isto se tako ne mogu smatrati niti samostalnim odlukama.
S obzirom na to da su obrasci ponašanja rodno-specifični, važan aspekt prevencije je ohrabrivanje djevojaka da same odlučuju što žele i da se ne boje to iskomunicirati, no u isto vrijeme, i podrška mladićima u odgovornom ponašanju.
Zaključak
Na temelju gore spomenutih rezultata možemo zaključiti slijedeće:
Promicanje seksualnog zdravlja i seksualne edukacije neophodno je za prevenciju nasilja u adolescentskim vezama.Područja o kojima mladi trebaju još mnogo naučiti su: obostrani pristanak na seksualni odnos, odnos koji uključuje poštivanje privatnosti partnera/ice i prihvatljivo ponašanje u skladu sa željama i očekivanjima partnera/ice. Zadatak društva u globalu jest podizanje svijesti o nasilju u adolescentskim vezama. Ozbiljne posljedice na zdravlje osoba koje su proživjele seksualno nasilje pokazuju da su preventivne i interventne mjere prioritetne za postizanje promjena u vezama, kao i izbjegavanje negativnih posljedica. Mi, kao stručnjaci/stručnjakinje smo kontakt osobe, ali i osobe zadužene za informiranje o adekvatnim službama za pomoć i savjetovanje.
Reference:
Allroggen, Marc/Spröber, Nina/Rau, Thea/Fegert, Jörg M. (2011): Sexuelle Gewalt unter Kindern und Jugendlichen. Ursachen und Folgen. Eine Expertise der Klinik für Kinder- und Jugendpsychiatrie/Psychotherapie, 2. Erweiterte Auflage. Universitätsklinikum Ulm.
Autonome Österreichische Frauenhäuser (2018): Zahlen und Daten, Stand August 2018, Downloaded on 25.09.2018: https://www.aoef.at/index.php/zahlen-und-daten
Averdijk/Margit, Eisner/Manuel, Luciano/Eva, Valdebenito/Sara, Obsuth/Ingrid (2014): Wirksame Gewaltprävention. Eine Übersicht zum internationalen Wissenstand. Downloaded on 9.11.2018: http://www.jugendundgewalt.ch/fileadmin/user_upload_jug/3_Good_Practice/Handbuch/%C3%9Cbersicht_wirksame_Gewaltpr%C3%A4vention.pdf
Bundeskriminalamt (2016): Polizeiliche Kriminalstatistik. Downloaded on 24.10.2018: www.bka.de
Bundesministerium für Gesundheit (BMG) (2015): Gesundheit und Gesundheitsverhalten von österreichischen Schülerinnen und Schülern. Ergebnisse des WHO-HBSC-Survey 2014, p. 54. Vienna
Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung (BZgA) (2011): WHO-Büro für Europa und BZgA: Standards für die Sexualaufklärung in Europa. Rahmenkonzept für politische Entscheidungsträger, Bildungseinrichtungen, Gesundheitsbehörden, Expertinnen und Experten. Köln.
EBG - Eidgenössisches Büro für die Gleichstellung von Frau und Mann (2017): Informationsblatt 18. Gewalt in jugendlichen Paarbeziehungen. Downloaded on 07.11.2018: https://www.ebg.admin.ch/ebg/de/home/dokumentation/publikationen/publikationen-zu-gewalt/informationsblaetter-haeusliche-gewalt.html
Eisner, Manuel/Ribeoud, Denis (2006): Tabuisierte sexuelle Gewalt unter Jugendlichen, Neue Züricher Zeitung from the 28.11.2006, p. 55
Fegert, Jörg M./Miriam Rassenhofer/Thekla Schneider/Alexander Seitz/Nina Spröber (2013): Sexueller Kindesmissbrauch – Zeugnisse, Botschaften, Konsequenzen. Weinheim/Basel.
Harlander, Eva/Maier-Wailand, Petra/Seidler, Yvonne/Wochele, Christian (2011): Sexuelle Gesundheit von Jugendlichen.Downloaded on 07.11.2018: www.hazissa.at
Hazissa (Hg.) (2017): Survey of the sexual health of adolescents and young adults. Downloaded on 24.10.2018: http://www.european-flirt-expert.eu/de/produkte/studie/
Katz, Roger C. (1990): Psychosocial adjustment problems in adolescent child molesters. Child Abuse und Neglect, 14, p. 567-575.
Schrenk, Eva/Seidler, Yvonne (2018): Sexualisierte Gewalt und Prävention: Wissen schützt! Eine Erhebung zur Situation in Österreich. Diss., Karl-Franzens-University Graz.
Schwandner, Marianne (2003): Interventionsprojekt gegen häusliche Gewalt: Neue Erkenntnisse – Neue Instrumente. In: Schweizer Zeitschrift für Strafrecht, Band 121, Heft 2. Bern
Statistik Austria (2016): Verurteilungsstatistik, Downloaded on 24.10.2018: www.statcube.at
STIR Safeguarding Teenage Intimate Relationships (2015): Briefing paper 2. Downloaded on 24.10.2018: http://stiritup.eu/project/
Österreichisches Institut für Familienforschung (2011): Gewalt in der Familie und im nahen sozialen Umfeld. Österreichische Prävalenzstudie zur Gewalt an Frauen und Männern. University Vienna