Kako komunicirati
Naše istraživanje o nasilju u vezama mladih pokazuje da se mladi ljudi koji doživljavaju zlostavljanje u vezama najčešće povjeravaju svojim prijateljima, roditeljima ili osobi u koju imaju povjerenje.
Stoga smo zaključili da je važno znati što možete učiniti ako vam se osoba koja je zlostavljana u vezi povjeri. Ključno je znati što reći i kako reagirati jer je ova tema vrlo osjetljiva i intimna. To bi moglo utjecati na pozitivan ili negativan razvoj situacije.
Slijedi nekoliko prijedloga kako razgovarati s mladim ljudima koji se povjeravaju osobama od povjerenja o doživljenom nasilju ili zlostavljanju u vezi.
- Najvažnije je podržati osobu i dati joj do znanja da nije sama u tome. Vrlo je vjerojatno da osobi nije bilo lako govoriti o toj temi, pa je također prikladno da joj kažete da cijenite što vam vjeruje i da je vrlo hrabra što razgovara o tome. Neka jasno znaju da zaslužuju pomoć i da ste tu za njih.
-
Žrtve / osobe koje su preživjele nasilje ne smiju se požurivati niti im se smiju sugerirati rješenja i odluke; one trebaju donositi odluke svojim tempom i u pravo vrijem za njih. To također ovisi o kontekstu. Postoje situacije u kojima ste dužni obavijestiti policiju čak i ako se osoba koja vam se povjerava protivi tome(npr. zlostavljanje djece). Mogu postojati i druge situacije u kojima morate snažno sugerirati da osoba treba pozvati policiju ili otići iz takve veze (ako su u neposrednoj opasnosti). Izvan tih specifičnih situacija preporučujemo da iskažete empatiju, da im kažete da nisu krive za nasilje, i da je ono što se dogodilo odgovornost počinitelja.
Možeš reći:
- “Ono što se dogodilo nije tvoja krivica.”
- “Vrlo si snažna/snažan kada si mi ovo ispričala/ispriča”
- “Kako ti mogu pomoći??”
- “Nisi sama/sam u ovome”
- “Ovdje sam za tebe”
- “Jesi li sada sigurna/siguran?”
- Sljedeća mogućnost je ponuditi sigurnosni plan. Sigurnosni plan je specifičan plan koraka u kojem ta osoba, na temelju njihovog konteksta, može povećati svoju sigurnost kada je u zlostavljačkom odnosu ili kada napušta taj odnos. Plan sigurnosti može uključivati: planiranje dogovorenog signala s pouzdanom osobom kako bi im se javili o sukobu ili opasnosti u vezi, na taj način mogu pomoći ili pozvati policiju; planiranje onoga što će biti siguran prostor gdje mogu ići u slučaju argumenta ili sukoba; podsjećajući ih da imaju telefon s njima cijelo vrijeme i da budu spremni pozvati policiju ako su u opasnosti; ako se raspadne onda pomaže planirati tako da se poveća sigurnost; na primjer, prekidom putem telefona ili planiranjem kako mogu izbjeći susret s nasilnikom u autobusu (npr. kada pohađaju istu školu), itd.
- Preporuča se ponuditi im pratnju do usluga podrške i osoba koje im mogu pomoći:
- roditeljima kojima se mogu povjeriti
- školskom psihologu/psihologinji
- organizaciji za podršku žrtvama
- možete im pomoći da nazovu SOS telefon ili pošalju poruku/li>